ĐURO PALAIĆ
IZVJEŠĆE PREDSJEDNIKA HRVATSKE SELJAČKE STRANKE U KANADI
NA GODIŠNJOJ SJEDNICI GLAVNOG ODBORA U MONTREALU, HRVAT-
SKO SREDIŠTE, 25.TRAVNJA 2009.
Dragi moji radićevci,
Još jedna godina prođe i to brže nego
li pređašnje. Ja ostadoh usporen bez nade da se moje stanje sporosti popravi.
Sedamdeset i dvije su mi na leđima pa mi je dopušteno biti spor. Kako sam čitav
svoj život trčao na brzoj traci, moram priznati godi mi biti spor.
Evo što se dogodilo u prošloj godini,
poslije sastanka u Calgary-u. Najprije u domovini. HSS je i dalje u koaliciji
sa HDZ-om. Dobiva se dojam da koalicija dobro funkcionira.Šef vlade Ivo Sanader
održao je predizborno obećanje i dodijelio je seljaštvu 3 milijarde kuna u
poticajima za proizvodnju, te još 200 milijuna u tkz. kapitalnim investicijama.
Takova se politika definitivno osjetila na selu. Hrvatsko selo se preporađa.
Velika seoba gradskog stanovništva u ruralne predjele je u punom jeku. Na selu
je život sporiji, jeftiniji i ugodniji. Danas skorom 1.5 milion Hrvata živi u
ruralnom ozračju, a to je područje gdje HSS nalazi plodno tlo za svoju
političku djelatnost. Članstvo u HSS-u popelo se na 45,000, što je 10,000 više
nego li u vrijeme prijašnjeg predsjednika.
Naš Predsjednik je miran, staložen i
promišljen čovjek. Ne blista na TV ekranu i tamo se rijetko pojavljuje.
Sedamnaestog svibnja ove godine u
Hrvatskoj se održavaju izbori za lokalnu vlast. Kako ćemo proći na izborima bit
najbolja ocjena naše političke popularnosti kao i vrijednosti koalicije sa HDZ-om.
Kao što znate čitav svijet je
zahvatila teška gospodarska kriza. Kako je Hrvatska zadužena do grla, a uspjela
je prodati sve svoje dragulje iz državne riznice ovo će biti veoma težak
period. Gora vremena su pred nama. Bit će teško i rovito doba za
čitavo pučanstvo. S druge strane obično poslije velikih kriza društvo se očisti
od starih grijeha (u našem slučaju grijeha komunizma i tuđmanizma, ili kako je
to kardinal Bozanić okarakterizirao „grijesi struktura“) i počne koračati
zdravim putem u budućnost. Nadamo se da će tako biti, mada se Hrvati teško
rastaju od starih navada.
Ono što će nam puno pomoći to je
ulazak u Europu. Europa će nas naučiti redu, iako i taj red nije idealan.
Prvog travnja Hrvatska je ušla u NATO
pakt. Po mojem mišljenu to je važnije nego li ulazak u EU. Sada smo pod
okriljem vojne zaštite najjače vojne udruge na svijetu. Naši susjedi na istoku
nikada više neće moći napraviti novi Vukovar, dok će drugi susjedi se primiriti
i shvatiti pravu državnu realnost Hrvatske. Miran razvitak zemlje je pred nama.
Ratovi su Hrvatsku previše koštali u prošlosti, a nijedan nas nije zaobišao.
Ulazak u EU je upitan zbog smiješnog
i djetinjastog otpora „velike“ Slovenije. Slovenci traže cijelu Savudriju i
nekoliko zaseoka na granici sa Hrvatskom. Kapa dolje našoj vladi na stavu da se
ulazak u Europu neće kupiti prodajom hrvatskog državnog teritorija.
Ući u Europu u ovo krizno vrijeme
donijelo bi nam više zla nego li dobrog. Počekajmo bolja vremena.
Što sam ja radio u prošloj godine,
osim što sam vam slao okružnice i dopise,bio sam u elektronskoj vezi sa
našim vrijednim tajnikom g.Mijom
Đurđevićem i nekim drugim članovima koji imaju
svoju elektronsku adresu. Uspješno je završen pravni posao oko prijenosa
vlasništva imovine u Vancouver-u na lokalni ogranak, tako da je izbjegnut
potencijalni konflikt između Glavnog odbora i vancouverskog ogranka. Njihovo
potraživanje da imaju jednog potpredsjednika Glavnog odbora, ja osobno
podupirem, jer povijesno gledano u prošlosti Glavni odbor je imao i do 7
potpredsjednika. O tome možemo raspravljati kasnije, mada je g.Plečko u svom
zadnjem dopisu odustao od toga zahtijeva. To možemo ostaviti za rješavanje na
konvenciji u Vancouver-u slijedeće godine. Jasno, ako su potrebne neke predradnje
to bi mogli učiniti unaprijed.
Nastavio sam obilazak naših ogranaka.
Ova misija i dužnost je uspješno obavljena.U pet godina posjetio sam sve
ogranke HSS-a u Kanadi.
Na početku srpnja 2008 pozvan sam od
predsjednika torontskog ogranka g.Nikole Menala da posjetim njihov piknik. To
je jedini oblik javne djelatnosti ogranka u gradu sa najvećim brojem hrvatskog
življa. Na pikniku nisam imao priliku javno govoriti, jer nije bilo publike.
Susreo sam se sa tri člana vodstva ogranka, g.g. Menalom,Sertićem i Mesićem.
Obaviješten sam da je ovo bio zadnji piknik koji je ogranak organizira, jer
nema nikakvu dobit, a izlaže malobrojno članstvo u odmakloj dobi velikom
fizičkom naporu koji graniči sa iscrpljenjem.
Jeo sam dobru janjetinu na ražnju i
vratio se sa suprugom Verom u Montreal. Nisam siguran što kazati o ogranku.
Vodstvo je mišljenja neka ogranak traje dok traje. Kako zamišljaju budućnost
vidjet ćemo iz izvješća predsjednika ogranka g.Menala danas poslije podne.
Kada sam prije pet godina bio izabran
za predsjednika Glavnog odbora postavio sam si u zadatak obnoviti i osnažiti
ogranak. Nažalost, u tome sam mizerno zakazao, a za to optužujem samoga sebe.
Svi članovi ogranka su mišljenja da u današnjim uvjetima društvenog
života Hrvata u Torontu, nema mjesta za rad jedne političke stranke. Imamo
svoju državu, pa što će nam stranka u
tuđini.
Kako sam se utopio u povijest HSS-a u
Kanadi, poznajem dosta dobro povijest ovog ogranka. To je nedvojbeno bio
najjači ogranak u Kanadi. Na redovnim sjednicama ogranka znalo se naći i do
dvjesta članova, a društvena djelatnost je bila raznolika i bogata. Ona je
kulminirala u gradnji Hrvatskog narodnog doma 1956. Prodaja doma i raskol u
stranci najpogubnije su se odrazili na rad HSS-a u toj industrijskoj metropoli
Kanade. Brojna hrvatska kolonija podijelila se po liniji „lokalnog
patriotizama“. Na primjer, Karlovčani su brojni i sami sebi dovoljni da su
mogli organizirati svoj klub, i tako redom drugi zvani i nezvani. Interesantno
je da ovaj veliki grad, danas, nema nijedno javno mjesto za skupljanje Hrvata
osim katoličkih crkvi. Razloge za to neka dadu oni koji žive u Torontu.
Moj naivni prijedlog da osnujemo novi
ogranak u Torontu sa mlađim vodstvom na čelu, ljubazno je odbačen. Upućen sam
da to učinim u Hamilton-u ili negdje drugdje u Ontario-u.
Glavninu svoga slobodnog vremena
posvetio sam proučavanju naše prošlosti i pisanju osobnog viđenja našeg
opstanka ovdje. Reći ću odmah i to sa ponosom, HSS u Kanadi nije se dogodila
slučajno i bez razloga. Razlog nam je bila naša domovina i ljubav prema njoj,
žar u našim srcima, potreba da slavimo i čuvamo izvore naše krvi, našu
samosvojnost i naš nacionalni ponos. Ostavili smo za sobom trag, koji moramo
sačuvati od zaborava.
Dosada imam tri verzije teksta ove
knjige, hrpu arhivskog materijala koji sam dobio od pokojnog Đure Đurkovića
koju je on ljubomorno čuvao i dostavljao mi u malim porcijama prema svom
nahođenju i prema tome kako je to odgovaralo njegovom viđenju naše povijesti. S
druge strane imam arhivsku građu iz Montreal-a, Sudbury-a i Calgary-a. Ono što
mi nedostaje je arhiv ogranka iz Toronta, dok je glavnina arhiva vancouverskog
ogranka objavljena u knjizi Mladena Plečka „Hrvatska seljačka stranka“,
tiskanoj povodom 50. obljetnice ogranka u Vancouver-u. Više od polovine posla
je učinjeno i vidi se kraj. Težak i nezahvalan posao koji moram uspješno
završiti.
Kontakti sa Središnjicom sveli
su se na božićne čestitke i diskusije oko posjete predsjednika Friščića našim
ograncima u Kanadi. Prošle godine u rano ljeto, nakon moga službenog poziva za
dolazak u Kanadu, dobio sam pozitivan odgovor od njega, pod uvjetom ako se nađe
pogodan termin za obje strane. Poslije toga u tri navrata sam pokušao
aktivirati ovaj projekt, ali bez uspjeha. Sa strane Središnjice je tajac, nitko
ne odgovara. U lipnju ove godine putujem za Hrvatsku i osobno ću sresti Predsjednika
i vidjeti gdje smo i kako smo. U Središnjici vlada totalna prezauzetost
lokalnim izborima, pa tako objašnjavam sam sebi zašto nemaju vremena za
nas u tuđini.
U međuvremenu kanadska vlada ukinula
vize za posjet Hrvata Kanadi, tako da dobivanje vize neće biti prepreka za
dolazak Predsjednika u naše krajeve.
Na poziv g.Mije Đurđevića bio sam u
posjetu ogranku „Dr.Ante Starčević“ u Sudbury-u, 27. i 28. ožujka ove godine.
Slavila se 75. obljetnica Hrvatsko doma u Sudbury-u, a ja sam bio glavni govornik.U
prilogu imate tekst moga govora. Proslava se odvijala u svečanom ozračju sa
grupom uzvanika iz gradske uprave koju je prevodio gradonačelnik Sudbury-a,
John Rodrigez.
U programu su sudjelovali tamburaški
zbor „Lado“ iz Hamiltona-a i mješoviti pjevački zbor „Croart Chorale“ iz
Toronta. Hrvatska pjesma i tamburica razgalili su srca svih posjetilaca.
Dvorana je bila puna. Radost i veselje vidjelo se na ozarenim licima svih
posjetilaca. A pjevalo se i plesalo do u sitne sate iza ponoći.
Veliko hrvatsko slavlje na sjeveru
Kanade, gdje su Hrvati nazočni od samog osnutka toga dinamičnog grada. Ogranak
u Sudbury-u, mada ima u svojim redovima većinom starije članove, odiše životom
koji potiče i donosi ploda. Tri naša člana na čelu su kolone koja vodi ovaj
ogranak: naš neumorni tajnik Mijo Đurđević, predsjednik ogranka Petar Krešimir
Severinac i Stipe Ledić. Moja srdačna čestitka.
Za vrijeme posjeta uspio sam
pregledati arhivu ogranka i naći veoma važne podatke za moju knjigu.
Otišao sam iz Sudbury-a sretan i
zadovoljan. Kako je moj život usporen, putovao sam usporeno Greyhound
autobusom. Deset sati u jednom pravcu. Poseban ugođaj i vrijedno iskustvo za
budućnost.
Svoja izvješća obično počinjem i
završavam sa riječima o poslanju HSS-a u Kanadi. Mi smo uvijek bili i ostali
domoljubna organizacija, vezana uz Hrvatsku seljačku stranku u domovini. Danas
smo jedina aktivna HSS organizacija u tuđini. Sve druge po svijetu su zamrle
ili jedva preživljavaju. Sa smrću Đure Đurkovića prestao je izlaziti „Glasnik
HSS-a“, jedini stranački list u dijaspori. Danas sve naše komunikacije su
elektronske preko Interneta. Vijesti se objavljuju neposredno kako se zbivaju,
tako da će tiskane novine nestati u dogledno vrijeme. Dobrotom i zalaganjem
našeg mladog člana Davida Plečka iz Vancouver-a oživjela ponovo naša
elektronska stranica na adresi: hss-canada.ca. Pozivam sve članove HSS-a da
prate vijesti i sami pišu za tu web stranicu. Postupak oko objavljivanja teksta
je veoma jednostavan, čak sam ga i ja naučio(ili bar tako mislim!).
Osobno sam dobrog zdravlja, uprkos 72
godine na leđima. Preostaje mi još jedna godina u drugom mandatu kao
predsjednik Glavnog odbora. Po načelima zapadne demokracije trebao bih dobiti
nasljednika. To ostavljam vama na odluku.
Uložio sam skorom sve svoje slobodno
vrijeme i energiju za odgovoran i uspješan rad naše radićevske udruge, kojoj
želim da ostane živa i aktivna u Kanadi sve dok ima Hrvata pod ovim kanadskim
nebom.
Živjeli!
Vjera u Boga i seljačka sloga!
Đuro Palaić